2015/02/07

Moodboard jednog petka.

Datuma se vise ni ne secam, ali taj  petak je u stvari dan koji se smekerski prelio iz cetvrtka. Ili je to cetvrtak bez kraja.
Savrsen dan. Lep. Onako ispunjen do vrha, dan da se bude nasmejan, lucidan, bleskast i da se to sve rado deli sa drugima.
Jedan plesni podijum. Ukus viskija i magla od duvanskog dima. Coco Mademoiselle koji se mesa sa Diorovim Farenheitom. Uno momento jer kad te pogodi emocija ne pevas Betovena :-). Mnogo smeha, zagrljaja i bezbroj "Ziveli". Drugarice sa crvenim karminom. Drugovi-velika braca s kojima doruckujes bas rano u kafani na Autokomandi. SMSovi kao vesele prskalice.
Kratak san. Cizmice na stiklu i sljampava prugasta majica. Tres Parisienne. Kate Moss look -odimljena cupava kosa i nesto crno oko ociju. Opet mnogo smeha. Maroon 5. Crna cokolada i "Burn".  Dorcolske ulice kao modna pista. Mali tajni planovi. Energija za deset ljudi.
Volim. Ovaj dan. I sve ostalo.






Lepo (sam).


Bas ovim recima, moj rodjak Dragan je kao dete odgovorao kad ga neko upita kako je. On je tada mesao srpski i francuski, pa malo gresio, ali je zapravo bas ovo prava recenica kojom se sve objasni. Onako, sve ti je potaman. Da ne cepidlacimo. Tako ja danas odgovaram kad me pitaju. Lepo sam, jer (nesto) lepo postoji.


 Lepe stvari nekad nije porebno definisati. Zasto bi morale da imaju strogo odredjen oblik, znacenje, kad se lepe stvari najbolje osecaju srcem.  To je sasvim dovoljno. Cini mi se, kad bi se tako “ukalupile” izgubile bi onaj fini smisao, nesto bi se pokvarilo… Ne dirati!
Jedna moja Jelena je znala da kaze “Ljubav je osecaj koji ti neko daje”. Sad da li je ljubav, zaljubljenost (kod mene se to, tako mi rekose, manifestuje kao obozavanje) ili ko zna sta vec, ono sto je meni najbitnije jeste da je lepo. I ne bih ja to vise analizirala, da ne pokvarim!


Da li to tako ide s godinama, ili su zivotna iskustva najbolja lekcija, tek naucih ja da smirim one leptire, da ne mlataraju krilima mnogo, da nekad valja strast i stisati, da bi na pravo mesto dosle neke druge vrednosti.
Kao istinskom lavu, suvisno je trositi reci na to koliko mi komplimenti prijaju. Moja najukusnija hrana. J Ali, daleko vecu tezinu ima necije postovanje. Cak i odredjena distanca zapravo govori mnogo i svakako je bolja od pukog shvatanja zdravo za gotovo i svrstavanja u raznorazne grupacije zenskog roda. J


Pogled iz tamo nekog ugla, uhvacen u letu, koji znaci i ono “Jel sve u redu? “ i “ Tu sam ja” zna da oboji ceo dan, noc, ma 7 dana, sto bi rekao Zdravko Colic.
To je onaj neko kome slobodno mozes reci ”Hvala ti to postojis” (kao u reklami za Jaficu J ) jer saznanje da je tu daje osecaj bezbriznosti, sigurnosti, nekog lepog spokoja i mira.
Pogled na njegovo rame, bas tu negde u visini mog, zagonetan smesak i ozarenost koja prosto vristi “Ceo svet je moj!” (Ja to nazivam feeling kao zena predsednika J) vrede vise od gomile shopping kesa, bezbroj check in/ova u nekim mondenskim mestima. Dobro,  jeste, budes i ponosan i na sebe i na to bice pored sebe… Kazu da se s kilometra vidi to obozavanje. U jednom si dobio i inspiraciju i motivaciju za sve. Malo li je? 


Korak uz korak… ma nema sanse da bar malo ne proradi onaj red carpet sindrom “ Vidite kako bljestim”. Sto bi rekao jedan moj drug, tako smo u mogucnosti. J Na svim fotografijama isijava osmeh na kom bi  i Shakira pozavidela. To se ne da navezbati. I vredi milione.
Nije opsesija. Nije ni ludilo, ni manija jer nema savrsenog. Samo onog sto poseduje perfect imperfections. (Ziveo John Legend)
Uputstvo  - cuvati, paziti, sakriti kad treba, pustiti kad moras, pokazati da ti je stalo tako sto ces nekad biti i “brat”. I uvek biti tu. I ne dozvoliti bilo kom sa strane,  da nesto svoje doda ili oduzme, onim neizostavnim  - zasto, kako, trebalo bi, razmisli. C est interdit! To je moje! Jer cini da la vie est belle.